Ljudi! Kakva je sinoć noć bila na Petrovoj gori. To se ne može opisati. Puhalo je, na trenutke poprilično jako, ali prozirnost i seeing je bio genijalan većinu noći. Tako smo malo gledali s UHC filterom maglice po nebu.

Prvo Veil! Vidio se cijeli Veil, istočni, zapadni, središnji, gornji, donji… Ne može se to opisati.  Poslije Veila otišli smo na Sjevernu Ameriku i Pelikana. S Vidovim 24mm Hyperionom pogled je bio strašan. Nije se znalo di prestaje maglice. Kam god bi okrenuli teleskop u tom području, nešto bi bilo maglovito. Sjeverna Amerika je bila savršeno definirana, a Pelikan se jasno kao dan vidio. Poslije toga smo se sjurili do Trifida. Kakav pogled! Sva tri procjepa su se jasno vidjela, a onaj plavičasti dio sjevernije od maglice je blještao.

Pravi šok je bio na Laguni. Tako se sjajno vidjela da je dobar dio zvijezda bio u njoj skriven zbog sjaja maglice! Pogled je bez problema parirao nedavnim fotkama. Samo su boje falile! Labud (M17) je bio standardno dobar, sve je prštalo od maglica i zvijezda. Orao (M16) je bio super definiran, nažalost, lov na Stupove stvaranja se nije pokazao uspješnim. Ili nam treba još tamnije nebo, možda OIII filter ili veći teleskop. Dalje smo se guštali na kuglastim skupovima koji su izgledali sjajno.

Negdje oko 01:30 palo mi je na pamet da bi mogao iskoristiti Vidov Binoviewer da pogledam malo Jupiter. Nakon muka s postizanjem fokusa uspio sam i kombinacijom barlowa i binoviewera izvukao povećanje reda 600-650x (stvarno ne znam). OKrenuo sam teleskop ka Jupiteru i ostao šokiran. Ljudi moji. Pojaseva je bilo namjanje 11, prekidi u pojasevima, pruge tamnijeg materijala koje se pružaju među pojasevima, pjege na rubovima pojaseva i što je najvažnije – mrlja od udara. Kada su Vid i Matija pogledali kroz teleskop reagirali su morem psovki od uzbuđenja. Vid kaže da nikad bolji Jupiter nije vidio.

Na kraju sam još malo promatrao neke bezimene objekte i doma krenuo u 3:15 kada se već počelo daniti. Predivna noć.

Vedran Vrhovac