16. Messierov maraton u organizaciji astronomskog društva Višnjan pokazao se kao jedan od najkvalitetnijih do sada, iako se prijavilo samo 7 natjecatelja. Bilo je puno ljudi no očito su neki (neopravdano!) bili previše sramežljivi da se prijave kao natjecatelji. Neobično je bilo vidjeti opremu gdje su refraktori prevagnuli. Nebo je bilo čisto, pred jutro bistro i do horizonta, što je doista pomoglo da ovo bude legendarni MM. Početak maratona će svi prisutni pamtiti po dugotrajnom sjajnom bolidu koji je kao naručen prozujao južnim nebom pred svim posjetiteljima (a iza leđa sudaca 😀 ) dok smo slušali uvodni govor i pravila maratona. Do sada nisam vidio nešto toliko spektakularno! Budući da je još bio sumrak teško je procijeniti sjaj no odokativno je bio barem -6!

Nova lokacija kod zvjezdarnice Tičan je zbog lošeg vremena do sada ostala neisprobana, a sad se pokazala idealnom. M79 s kojim smo se sa Rušnjaka mučili (i nikad ga našli!) bio je lagan objekt. Jutarnji objekti su bili na visini od maksimalno 5 stupnjeva no Tičan je na lagano povišenom mjestu i tek poneka grana je smetala. Moj rekord su M27 i M2, uočeni na svega 3 stupnja iznad horizonta.

Zbog svega toga, sva trojica favorita – Ogren, Vjeko i ja skinuli smo dosadašnji rekord MM-a od 104 Messiera. Ogren je pobijedio sa pronađenih 107 objekata – što mi se čini maksimum iz naših krajeva. M77 i M74 su na početku užasno niski i kao galaksije slabog površinskog sjaja bilo ih je nemoguće uočiti. M30 je u ovo doba ispod horizonta sve do izlaska Sunca. Ja sam propustio jedino još M33, no Ogrenu se isplatio trud pa ga je nakon 10tak minuta uspio detektirati. M110 mi je predvečer također izmakao, ali sam ga pred jutro uspo vidjeti kad je izašao na tamnijem dijelu neba. Vjeko je ostao uskraćen za M79 na kojeg je zaboravio + M102 koji je bio u zenitu pa nikako nije mogao natjerati stativ u tom smjeru. Jutarnji objekti su bili nevjerojatno teški, doslovno sam se oznojio skačući od karte do findera. Jedva jedvice uočili smo M55 na nebu koje se već razdanjivalo. Noć je bila vrlo topla, za razliku od prošlih maratona, pa srećom sa hladnoćom i vlagom nismo imali problema.

Pobjednik Ogren natjecao se sa 125mm TAL refraktorom, Vjeko je imao 25×100 dalekozor, a ja 105mm Pentax refraktor. U nedjelju je slijedio tradicionalni ručak u Burgonji i fotografiranje ispred zvjezdarnice Tičan. Čestitke zasluženom pobjedniku i svim natjecateljima, hvala organizatoru na odličnom tatarskom i bakalaru..ovo je zaista bilo fantastično iskustvo! Vidimo se sljedeće godine uz nadu da se i ovaj rekord može oboriti, a nešto se šuška da je sljedeća godina idealna…

[Show as slideshow]