Projekt obnove i izrade komore za aluminizaciju zrcala za teleskope je prije nekoliko godina pokrenut od članova AD Beskraj Lovre Dujnića i Marka Himelreicha. Zrcala teleskopa se prekrivaju refleksivnim aluminijskim slojem koji tijekom godina može izgubiti reflektivnost, oštetiti se, pa im treba ponovni nanos reflektivnog sloja. Zrcala se također mogu samostalno brusiti tako da se dobije precizna optička figura, a za upotrebu im je također potrebno nanijeti reflektivni sloj. Do sada su se zrcala morala slati na aluminizaciju izvan Hrvatske, a mjesta gdje je to moguće napraviti je sve manje. Zbog toga smo se odlučili investirati u izradu komore koja može aluminizirati zrcala do 500 mm promjera. To je vrlo zahtjevan projekt, a njegovu realizaciju u nastavku opisuje naš član Lovro, uz fotografije cijelog procesa:

Neki znaju a neki ne, da smo pred nekoliko godina kupili (AD Beskraj i Marko) od našeg Žaca (Željko Andreić) njegovu vakuumsku komoru i da godinama kujemo planove da je složimo, ali situacija sa prostorom je bila manje nego idealna. Prva ideja je bila da je složimo kod mene u školi na što se ravnatelj složio ali na žalost moja škola ima problema sa manjkom prostora tako da je taj plan otpao. Komora je bila rastavljena ispod jednog stola u školi više od godinu dana, jer nisam imao kamo sa njom.

Držao sam je doma par mjeseci prije toga ali je zauzimala dosta prostora a cimer se žalio non stop da smrdi po “podmornici”, valjda zbog svih ulja i metala 😀 U međuvremenu kolega sa foruma C2 nudi svoj podrum pa smo je prenjeli tamo ali ni tamo uvjeti nisu bili baš idealni jer ni C2 nema baš puno prostora a i taj podrum je bio od susjede i daleko od idealnog prostora za takav uređaj. I tako prođe dve godine. U međuvremenu sam iznajmio garažu i kupio neke strojeve i počinjem opet razmišljati o komori ali ta garaža ima svega 15 kvadrata i brzo mi postaje jasno da pored strojeva, jednostavno nema mjesta za komoru. Prođe još godinu dana i moj bivši cimer kupuje kuću s velikom garažom gdje smo na kraju preselili radionu i sada konačno ima malo više mjesta. Taman se događaju potresi i C2 javlja da komoru treba maknuti iz podruma jer je zgrada stara i jer se trusi tona prašine po njoj. I tako smo preselili komoru u novu radionu i konačno lagano počinjemo raditi na njoj.

Od samog starta, od kad smo je uzeli od Žaca, dogovorili smo se da ćemo složiti komoru da bude tip-top, ko nova estetski i funkcionalno. Kroz fotografije ću vam pokazati put kojim ide ta komora, od kad je bila kod žaca pa do sada, dok još traje restauracija i izrada. Uživajte!

Ovako je to izgledalo kod Žaca dok je Žac radio sa njom na svojoj vikendici:

A ovako je to izgledalo kada smo je prenjeli kod kolege C2 u podrum nakon više od godinu dana u nadi da ćemo je tamo složiti bar da je pokrenemo. Žac nam nije mogao dati svoj stol na kojem je stajala komora jer mu je trebao za nešto drugo, ali na sreću sam našao na otpisu u školi mali zeleni stari čelični stolić (koji je bio očajno loše zavaren) kojeg sam spasio od otpada i odlučio ga pretvoriti u platformu koja će biti kučište nove komore.

Prošlo dve tri godine i komora konačno dolazi u novu radionu! Nisam fotkao na žalost kada je sva ta krama bila na hrpi ali sam zato fotkao pojedine djelove na kojima sam/smo radili. Prvo sam se prihvatio glavnog velikog ventila koji stoji odmah ispod ploče i koji također ima vodeno hlađenje u sebi.

Dio vodenog hlađenja je trebao biti počišćen od kamenca i jabučni ocat je pomogao u tome.

Teško je bilo skinuti svu boju da se pripremi površina za novu boju, ali poanta pripremanja površine za farbanje ili ljepljenje je da se dobro izbrusi da se maknu masnoće i da nastanu mikroskopske crte, pa iako je ostalo nešto stare boje, to neće stvarati probleme i ne bi se trebalo vidjeti nakon farbanja a farba bi trebala dobro držati. Naravno, treba sa krep trakom maskirati djelove koje ne želimo ofarbati.

Farbanje je prošlo super, a također sam počistio i unutrašnjost ventila od hrđe da ne stvara probleme pri visokom vakuumu. Naime, iz hrđe vole bježati plinovi.

Pošto je ventil bio gotov, slijedeće po redu sam radio glavnu pumpu koja je bila sva skorena u starom ulju i prljavštini. Vjerojatno nije bila čišćena od 70ih od kad je proizvedena. Razmišljao sam da je rastavim i počistim iz unutra i pogledam dal je sve oke, ali pošto pumpa dobro radi i pošto me bilo strah da rastavljanjem ne uništim brtve kojih nema nigdje za kupiti a izrada novih je ekstra posao od dan-dva, odlučio sam je ne rastaviti nego je samo estetski srediti.

I ovako je to izgledalo nakon odmašćivanja:

Remenica pumpe je trebala biti počišćena od hrđe i stare boje, a najbrže i najbolje je da se umetne u tokarski stroj i udri sa željeznom kefom.

Nakon toga je trebalo skinuti boju sa nje. A to nije bio problem jer za razliku od velikog ventila, jer boja je jako lako išla brušenjem sa wire brushom, no nažalost nisam snimio dok je pumpa bila “gola”. Ovdje možemo vidjeti pumpu i aluminijsku ploču na koju se montiraju pumpa i motor, sa prvom rukom boje.

I super je ispalo! Već automatski mi uljeva više povjerenja:)

Dalje po redu dolazi Končarov trofazni motor koji goni glavnu pumpu. Također je funkcionalan i nije ga bilo potrebe rastavljati do kraja, nego ga samo estetski srediti.

Glavnu pumpu i trofazni motor povezuju 3 remena koja su potencijalno opasna ako nekome slučajno ruka uleti dok rade, tako da postoji zaštitni poklopac od tih remena a i taj poklopac je također izgledao kao da je iz černobila pa ga je trebalo malo dotjerati. Ovaj put smo probali nekakav “paint stripper” kojeg smo našli u Pevexu. Čisto da malo odmorimo ruke od brušenja boje ali na naše razočaranje, taj stripper je pretvorio boju u ulje koje je bilo jako teško počistiti, čak i uz nitro razrjeđivač, tako da smo nastavili starim metodama skidanja boje, brušenjem.

 

Naravno ni sitne djelove koji spajaju cjevi i ostale komponente nećemo ostaviti da izgledaju ružno i da propadaju od hrđe.

U međuvremenu je trebalo razmišljati i na kučište stroja. Slabe varove smo popravili novim varovima ali je trebalo dodati ekstra šipke koje će nositi glavnu pumpu, rezervar sa vodom za hlađenje i kotače, pa je došao Marko sa novim čeličnim profilima i pomogao oko slaganja stola/kućišta.

Drugo jutro sam zavario profile na svoja mjesta i počeo slagati kotačiće. Varovi su ružno ispali ali su jaki, a sve zbog glupe maske za varenje kroz koju se ništa ne vidi. Kasnije sam ružne varove malo dotjerao s brusilicom.

Ofarbao sam zaštitnu masku za remene, i primio se brušenja stare boje sa stola/kućišta. Bio sam idiot, i na jednom djelu sam opet probao sa paint striperom što je rezultiralo tako da sam izgubio ekstra par sati da očistim to smeće na tom djelu.

I fotka nakon farbanja. Kiša mi je tjekom dana zadavala glavobolje jer sam mogao samo vani farbati ali uspio sam to nekako izvesti sve isti dan uz farbaj/brusi/farbaj/brusi/farbaj.

I nakon toliko posla, ljepo je vidjeti da stvari konačno sjedaju na svoje mjesto i da izgleda sve super!

Ima tu još jako puno posla. Treba još srediti difuznu pumpu, ventile, cjevi, novu elektroniku sa hrpom instrumenata, rezervar za vodu za hlađenje i njihove pumpe, kontrolnu ploču, lonac od 500 mm, itd. Glavna ploča ove komore je oko 500mm što znači da će se moći raditi aluminizacija ogledala do 500 mm. A kada to sve bude gotovo i kada bude radilo, onda ide unutra sputtering na magnetron da možemo raditi i zaštitne slojeve, antireflektivne filtere, itd. Najbitnije je da je konačno stvar krenula sa mrtve točke nakon toliko godina i da ide super i baš sam jako zadovoljan jer kroz par mjeseci ćemo imati svoju komoru! Budem ovdje stavljao updateove na izradi i testiranjima. Spešl tenks Dajgoru, Marku, Žacu, Bobi, Zorislavu, Saši i svima iz AD Beskraj i svima drugima koje sam zaboravio što pomažu oko ovog zahtjevnog, ali zadovoljavajućeg projekta! Pozz ekipa!